Anica je trener čija strast prema fitnesu i aktivnom životu traje još od detinjstva. Odrasla u prirodi, stalno u pokretu i akciji, prenela je tu energiju u svoj profesionalni rad, a fitnes je samo dodatno pojačao njenu potrebu za kretanjem i avanturom. Danas je njegovo iskustvo spoj strasti, stručnosti i autentičnog pristupa klijentima.
Kroz svoj rad sa rekreativcima i učesnicima trail i OCR trka, Anica ističe važnost mentalne snage, individualnog pristupa i uživanja u procesu — kako u prirodi, tako i u teretani. Njegova filozofija je jednostavna: treninzi nisu samo fizički napor, već način da se povežeš sa sobom, razviješ snagu i pronađeš balans.
U razgovoru za FitnessHub, Anica otkriva kako je započela svoj put u fitnesu, šta je pokreće, kako prilagođava programe različitim klijentima i na koji način priroda i avanture postaju neiscrpni izvor motivacije i snage.
Anica Sekulić
Iskreno, mislim da sam tu energiju ponela još iz detinjstva. Odrasla sam u prirodi, stalno napolju, stalno u nekoj akciji, i to mi je valjda zauvek ostalo u krvi. Fitnes je kasnije samo pojačao tu moju prirodnu potrebu za kretanjem i avanturom, pa je danas sve to deo mog svakodnevnog života. Priroda me smiruje, ali me i puni energijom – savršen balans.
Moji prvi treninzi su bili potpuno spontani – više iz želje da se dobro osećam i da izbacim energiju, nego iz nekog plana. Naravno, kao i svima, bilo je perioda kada sam bila zbunjena, kad mi se nije dalo, kad nisam znala šta radim… ali svaki mali napredak me je terao da nastavim. Prvi izazovi su me samo dodatno motivisali – ja prosto volim kada imam nešto da savladam.
Mentalna snaga, sto posto. Volim fizičke izazove, ali način na koji trening napravi red u glavi – to je nešto posebno. A rad sa ljudima je onda došao prirodno. Lep je osećaj kada nekom možeš da preneseš svoju energiju, motivaciju i veru da može više nego što misli.
Uvek gledam osobu, ne nivo. Nekome treba podrška, nekome izazov, nekome samo malo discipline, a nekome opušten pristup. Ljudi najbrže napreduju kada se osećaju bezbedno i kada im trening prija. Volim da stvorim atmosferu gde je sve lako, prirodno i bez pritiska, ali sa rezultatima.
Iskreno – pola pola. Tela mogu mnogo, ali glava je ta koja odlučuje. Ako je neko mentalno spreman, sve ide lakše. Zato uvek pričam, bodrim, šalim se, dižem atmosferu… volim da se ljudi osećaju dobro dok rade na sebi.
Priroda je za mene nešto posebno. Odrasla sam u njoj i zato mi je danas najjači izvor energije i mira. Često treniram napolju jer mi ti momenti donesu fokus koji ne mogu da dobijem u zatvorenom prostoru. Dovoljno je da udahnem planinski vazduh ili da samo prošetam kroz šumu i sve mi se vrati na svoje mesto. Priroda me svaki put resetuje i podseti zašto volim ovaj aktivan život.
Apsolutno! Trening napolju ima neku svoju magiju. Telo radi isto, ali glava radi duplo bolje. Vazduh, pogledi, neravan teren, sunce – sve to utiče na energiju i fokus. A i osećaj slobode je neprocenjiv.
Trail i OCR trke su mi posebna vrsta sreće. Najviše volim one trenutke kada mislim da ne mogu više – a onda mogu. To su iskustva koja me najviše oblikuju. Trke mi uvek ostave neki momenat za pamćenje: prelepi pogledi, borba sa sobom, ljudi koji te bodre, energija planine… i ta kombinacija me stalno vraća nazad. Svaka trka mi donese neku novu snagu i novi deo mene.
Da, svaki put. Avanture me vraćaju sebi. Kada sam negde visoko, umorna, blatnjava, ali srećna – tu najjasnije vidim ko sam. I u tim trenucima se najlakše povežem sa svojom unutrašnjom snagom. I uvek se vratim bolja.
Kad nisam u trening modu, najviše me puni kombinacija prirode i tih malih ličnih rituala. Odem negde gde mogu da se odvojim od buke, udahnem svež vazduh, protegnem se, prođem neku kraću stazu ili jednostavno sednem negde visoko i gledam oko sebe. To mi vrati mir i fokus bolje nego bilo šta.
Takođe me motivišu moji sopstveni rezultati – volim da pogledam gde sam bila, šta sam prešla i koliko sam napredovala. To me dodatno gura da nastavim. Nekad mi baš taj osećaj ličnog rasta bude najveći reset. Sve u svemu, baterije punim tako što se vratim sebi: priroda, malo tišine, malo pokreta i zahvalnost na svemu što moje telo može. To me drži stabilnom i daje mi snagu za sve što me čeka.
Mnogo mi znači. Nekako se skupila grupa divnih, normalnih, pozitivnih ljudi. Volim da osećam tu razmenu – ja njima energiju, oni meni podršku. Sve radim spontano, bez filtera i bez glume, i mislim da se baš zato ljudi povezuju.
Moj savet je – nemoj čekati idealan trenutak, jer on ne postoji. Kreni danas, baš ovakav kakav jesi. Ne moraš odmah da trčiš maraton, dovoljno je da napraviš jedan mali korak: kratka šetnja, izlazak napolje, 10 minuta kretanja. Priroda i pokret vrate sto puta više nego što uložiš. Najvažnije je da veruješ da možeš. A možeš – samo daj sebi šansu. Jedan korak danas može da ti promeni život sutra.
„Anicin pristup pokazuje da fitnes nije samo fizički napor, već spoj mentalne snage, autentične energije i individualnog pristupa. Kroz svoj rad sa klijentima i avanturističke izazove u prirodi, Anica podseća da pravi rezultati dolaze kroz kontinuitet, posvećenost i povezivanje sa sobom. Njena priča inspiriše da trening može biti više od vežbanja — način da razvijamo snagu, balans i motivaciju, i da svakodnevno ulažemo u sebe na način koji je istovremeno iskren, prirodan i održiv.“
By following these fundamental principles, you can create a balanced and effective training program that aligns with your fitness goals.