Milorad je trener koji fitnes vidi daleko šire od klasičnog posla – za njega je to misija, način da kroz svoj rad pomaže drugima i ostavi trajan uticaj. Još u srednjoj školi znao je da će sport biti njegov životni put, a studije na DIF-u samo su potvrdile tu odluku. Od tada je posvećen ideji da fitnes ne menja samo telo, već i način razmišljanja i kvalitet života, pa klijentima pristupa iz ugla koji spaja stručnost, iskustvo i iskrenu podršku.
Kroz svoj rad Milorad razbija zablude o tome da sve mora biti savršeno i pokazuje koliko je kontinuitet važniji od perfekcionizma. Sistem koji je razvio oslanja se na praćenje napretka, iskrenu komunikaciju i poverenje, zbog čega njegovi klijenti beleže odlične transformacije. Posebnu pažnju posvećuje online saradnji, za koju veruje da, uz pravu motivaciju i posvećenost, može doneti čak i bolje rezultate od klasičnih treninga uživo.
U razgovoru za FitnessHub otkriva zašto fitnes vidi kao misiju i službu drugima, kako motiviše ljude da istraju čak i kada život postane zahtevan, koje greške najčešće sputavaju početnike i u kom pravcu vidi svoj dalji razvoj i rad sa klijentima.
Milorad Andrić
U srednjoj školi odlučio sam da želim da budem trener jer ceo život treniram i nisam sebe video ni u čemu drugom.
Kad sam krenuo na faks (DIF) uvideo sam da je to moj put, počeo sam sve više da se interesujem oko struke što su profesori i primetili. Neki uticajni profesori u svetu sporta su me čak pred punim amfiteatrom pohvalili kako ću uspeti… Očigledno se to videlo jer me je sve o sportu i fitnesu mnogo interesovalo.
7–8 godina kasnije želja je i dalje tu, i zaista uživam u svom poslu. Danas posao koji radim doživljavam kao svoju svrhu, a to je da pomažem drugima, i kao način da kroz službu drugima služim Bogu i dam svoj doprinos svetu. To me ispunjava.
Apsolutno kao misiju, misiju da pomognem drugima da im bude lepše i bolje u svom telu. To je više od profesije, to je moja svrha.
Čovek kroz lično iskustvo mnogo toga shvata i nauči. Tako sam i ja kroz rad na sebi postajao bolji trener – rad na sebi i u struci i van struke.
Smatram da trener ne treba da se ograniči samo ishranom i treningom (iako u tome mora biti ekspert), već da treba da širi svoje znanje i van struke jer mu to onda daje širinu.
Meni se mnogo puta desilo da sam pomogao nekome samo jer sam ja neke stvari, recimo o navikama, pročitao kod stručnjaka koji se time bave. Nikada ne znamo kome možemo pomoći i na koji način.
Zato da bih ja onda mogao da napravim adekvatne izmene i dodatno unapredim plan shodno feedback-u klijenta. Samo ono što se prati se poboljšava, zato moramo pratiti određene stvari kako bismo videli u kom pravcu idemo i kako bismo shodno tome mogli da se prilagođavamo u hodu – to je suština.
Što se snimaka tiče, neophodno je da vidim kako neko radi vežbu da bih mogao da mu/joj popravim formu, jer džabe i najbolji plan ako je sproveden pogrešno.
Najbolje transformacije postižem sa ljudima koji redovno šalju izveštaje, redovno šalju snimke na početku saradnje i redovno se javljaju. Samo oni koji se interesuju stiču sve više znanja i sve bolje telo.
Savetujem da urade makar nešto, jer i najmanji rad bolji je od nerada. Ja sam jako prilagodljiv kao trener i mogu svima da napravim efikasan trening u bilo kojim uslovima, bitno je samo da ta osoba to želi – to je sve.
Mnogo puta do sada imao sam situacije kada klijent krene jako posvećeno sa ishranom i treningom, a onda se posle nekog vremena desi život – novi posao ili novo radno mesto koje zahteva više rada, rodi se dete i slično. I onda neki ljudi misle: “Sad je gotovo, ako ne mogu da ispratim sve kao pre, neću ništa ni da pratim.” Ovo je jako pogrešno.
U tim situacijama trudim se da ljudima objasnim da je bolje da prilagodimo plan, smanjimo broj i/ili dužinu trajanja treninga, i da nastave makar nešto da rade kako bi održavali to što imaju (neki će čak i napredovati i ako rade dosta manje). Tako će posle lako moći da napreduju kada opet pojačamo stvari.
Neki me poslušaju i ostanu, pa vide da ne mora sve da bude savršeno i da je kontinuitet mnogo bitniji.
Slično kao i za prethodno pitanje, misle da mora sve da bude savršeno – ili će pratiti sve 100% ili ništa ne vredi. To je takozvano crno/belo razmišljanje – u psihologiji se naziva “kognitivna distorzija” (to su greške u razmišljanju, ima ih više, a crno/belo gledanje na stvari je jedna od mnogih).
Svi smo nekada manje ili više skloni takvom razmišljanju, ali bitno je prepoznati taj obrazac i ne dozvoliti da utiče na naše dalje ponašanje. Mnogo puta do sada sam napravio super promenu sa ljudima koji nisu sve pratili savršeno.
Razume se, 100% rezultata se dobija sa 100% truda, ali nije svako u mogućnosti da pruži 100% truda niti je svako dovoljno mentalno sazreo za tako nešto. To ne znači da neće sazreti u narednim godinama, ali dok sazreva dobro je pratiti barem koliko-toliko, kako bi vremenom povećavao taj prag tolerancije. On ne može da se poveća ako se konstantno beži od rada i ako se razmišlja “sve ili ništa”.
Takve situacije rešavam tako što pokušam ovo da objasnim ljudima, svakome na svoj način. Oni koji me poslušaju, na kraju uspeju.
Smatram da se poverenje daje i da je to lična odluka svakog od nas. Ukoliko se neko meni javi za pomoć, podrazumeva se da sam ja na neki način zaslužio to poverenje svojim radom i rezultatima. To poverenje se dodatno gradi kroz odnos i saradnju i ja ga uvek opravdam.
Međutim, problem je u tome što neki ljudi nisu dovoljno odgovorni ni prema sebi ni prema drugima i ne trude se da se taj odnos poboljša. Ja ne mogu nikoga da jurim, jer na kraju krajeva ljudi dolaze kod nas, ne mi kod njih, i očekuje se da se oni nama javljaju i trude oko tog odnosa. A onda mi uzvraćamo i tako zajedno činimo odnos boljim.
Zahvalan sam što u saradnji većinski imam sjajne ljude i što su neki tu preko 3–4 godine. Meni to mnogo govori i odnos i poverenje koje imam sa takvim ljudima su sjajni, kao i sa nekim koji su tu kraće, ali su otvoreni za komunikaciju i imaju divnu energiju.
Jedina prednost rada uživo je ta što se (uz stručnog trenera) pravilno izvođenje vežbi može brže naučiti. Naravno, i ta dublja povezanost klijenta i trenera zbog kontakta uživo.
Međutim, ako je neko voljan da uloži dovoljno vremena u online saradnju, garantujem da će često takva osoba mnogo više naučiti da trenira od većine ljudi koji rade uživo, jer mnogi koji dolaze na treninge uživo nisu toliko uključeni u proces i ne interesuju se za isti. Dok ljudi koji rade online primorani su da više uče i, ako se dovoljno interesuju, oni kroz neko vreme mnogo više nauče sve o ishrani i treningu (ukoliko ih vodi stručan trener).
Takođe, online rad je isplatljiviji na duže staze i pritom klijent može trenirati gde god hoće i kad god hoće. I jedan i drugi oblik rada su sjajni, preporučujem oba, bitno je samo da svako za sebe vidi šta mu više odgovara.
Ja radim i uživo i online (mnogo više online), a od skoro sam zaposlio i svog trenera koji će uživo sprovoditi sve ono što ja pišem i prilagođavam klijentima. Baš iz razloga što znam da online nije za svakoga, dao sam ljudima tu ekskluzivnu priliku da rade uživo sa nama, jer u moru trenera mi ovo radimo drugačije, dublje i bolje od većine.
Ne bih da zvučim nadmeno – ljudi koji me prate znaju da nisam takav – ali odgovorno stojim iza prethodnih reči i smatram da se danas ljudi lako mogu preći angažovanjem svakakvih trenera koji nemaju dovoljno znanja. Zato bih preporučio da se bira pametno. Hvala Bogu, ima kvalitetnih trenera.
Najčešće ljudi nisu upoznati sa konceptom online rada, koji kod svakoga može biti različit jer različiti treneri imaju različite principe i sisteme rada.
Ja sam svoje sisteme razvijao godinama i sada sam došao dotle da kroz svoj sistem mogu gotovo svakome da pomognem – ako taj neko primeni taj sistem.
Možda ljudi najčešće misle da nije moguće online napredovati, ali smo mi (sve moje kolege koje sjajno rade svoj posao i ja) do sada dokazali da itekako može, često bolje nego uživo.
Baš sam skoro razmišljao o tome koliko mi koji imamo neki uticaj moramo da pazimo šta pričamo i kako se ponašamo. Sa većim uticajem dolazi i veća odgovornost.
Nažalost, neki ljudi sa velikim uticajem ne paze kako se ponašaju i šta pričaju i onda daju loš primer umesto da inspirišu i motivišu. Jasno je da danas šta god kažemo ili uradimo – neko će imati nešto protiv. Ne možemo svakome ugoditi, ali moramo se truditi da pazimo kako koristimo uticaj.
Mislim da ga ja ispravno koristim i molim Boga da mi da dovoljno smirenja i ljubavi da nikada ne zastranim i ne pogordim se kako se uticaj bude povećavao. Držim se vere i zdravih vrednosti, zato se ne bojim toga.
Do sada sam uvideo da pozitivno utičem na druge i da moj rad drugima pomaže. Drago mi je zbog toga – zato sam i tu – i zbog toga ću nastaviti da doprinosim i koristim svoj uticaj na Bogom blagosloven način.
Najveće uspehe pravio sam jer sam odmah primenjivao ono što naučim. Uspešnim ljudima (ne nužno materijalno već ljudima sa uspešnim mindsetom) ne moraš ponavljati dva puta – oni odmah koriste to što im kažeš.
Zato bih poručio da ne čekaju, da ne odlažu, jer svaki novi dan bez plana i programa, bez dobre ishrane i treninga dovodi do toga da vreme bude neprijatelj umesto saveznik. Kada radimo dobre stvari, vreme radi za nas, a ako smo destruktivni, vreme postaje naš najveći neprijatelj – starenje se ubrzava, dolaze bolesti, kvalitet života se sve više smanjuje.
Kao što sam rekao na početku, stvari ne moraju biti savršene. Pa šta i ako pogrešite sa izborom trenera? Pa šta i ako se nešto loše desi? Verujte mi da to na kraju uvek ispadne dobro, jer kroz te greške učite i sazrevate, učite kroz lično iskustvo – a to nema cenu.
Zato krenite sad, ne od ponedeljka, ne od prvog, ne posle praznika, već ODMAH!
Teško je da tako nešto predvidim, ali za sada samo želim da nastavim da radim na sebi, napredujem u svakom smislu, povezujem se sa kvalitetnim ljudima i živim ovaj život najbolje što mogu.
Verujem da Bog ima sjajne planove za mene, prepuštam sve u Njegove ruke, a ja ću se maksimalno truditi i raditi ono što je do mene – pa ćemo videti dokle ću stići!
„Milorad pokazuje da fitnes nije rezervisan za savršene planove i idealne uslove, već za one koji veruju u kontinuitet i spremni su da istraju uprkos izazovima. Njegova priča jasno poručuje da se rezultati ne grade kroz perfekcionizam, već kroz upornost, prilagođavanje i otvorenost za učenje. Kroz svoj rad Milorad podseća da trening može biti mnogo više od vežbanja – put ka ličnom razvoju, samopouzdanju i boljem životu.“
By following these fundamental principles, you can create a balanced and effective training program that aligns with your fitness goals.