
Ugljeni hidrati su često prva stvar na koju pomisliš kada se spomene dobijanje mase. Pirinač, hleb, pasta, ovsene pahuljice – čine osnovu većine planova ishrane za rast mišića. Ali postavlja se pitanje: da li je zaista neophodno da jedeš velike količine ugljenih hidrata ako želiš da izgradiš mišićnu masu?
Možda ti UH ne prijaju, možda iz zdravstvenih razloga moraš da ih ograničiš, ili si jednostavno u fazi kada želiš da eksperimentišeš sa drugačijim pristupom. U svakom slučaju, ovo pitanje zaslužuje ozbiljan odgovor.
U nastavku teksta saznaćeš:
✔️ Kako telo gradi mišiće i gde tu spadaju ugljeni hidrati
✔️ Da li je moguće dobiti masu bez njih – i pod kojim uslovima
✔️ Kako treba da izgleda ishrana ako se odlučiš za „low carb“ pristup
✔️ Za koga ovakav način ishrane ima smisla – i kada nije preporučljiv
Ako želiš jasan pregled prednosti, mana i realnih očekivanja kada je u pitanju mišićna masa bez ugljenih hidrata – na pravom si mestu.
Da bi izgradio mišićnu masu, tvoje telo mora da bude u kalorijskom suficitu – da unosi više energije nego što troši. Ali brojke su samo deo priče. Ono što unosimo, odnosno odakle te kalorije dolaze, igra jednako važnu ulogu.
Ugljeni hidrati su tradicionalno glavni izvor energije kod sportista i vežbača, iz dva razloga:
1. Gorivo za trening
Tokom treninga snage, tvoje telo prvenstveno koristi glikogen – oblik ugljenih hidrata koji se skladišti u mišićima. Što su tvoje rezerve glikogena punije, to imaš više energije, veću snagu i bolji intenzitet na treningu.
Bez dovoljno ugljenih hidrata, možeš osetiti:
pad energije
lošiju pumpu
sporiji oporavak između serija
2. Uloga insulina
Ugljeni hidrati stimulišu lučenje insulina – hormona koji, između ostalog, pomaže transportu nutrijenata (poput aminokiselina) u mišićne ćelije. Iako se insulin često pominje u kontekstu gojenja, on ima i anaboličku ulogu – podržava rast i regeneraciju mišićnog tkiva.
Zato su ugljeni hidrati često „standard“ u planovima za masu – jer obezbeđuju i energiju i hormonsku podršku.
Ali da li su neophodni? Ne baš.
Kratak odgovor – da, moguće je.
Ali to ne znači da je lako, niti da će raditi jednako dobro za svakoga.
Kada iz ishrane izbaciš ili značajno smanjiš ugljene hidrate, tvoje telo prelazi na alternativni izvor energije – masti. Ovaj metabolički prelazak naziva se keto adaptacija, i može funkcionisati ako je ostatak ishrane dobro isplaniran.
Šta mora da se ispuni da bi to radilo:
Kalorijski suficit i dalje mora da postoji – bez viška kalorija, nema rasta.
Unos masti mora da bude visok, jer one sada postaju glavni izvor energije.
Proteina mora biti dovoljno – kako bi se podstakla sinteza mišićnog tkiva.
U suštini, telo može da funkcioniše bez ugljenih hidrata, i dalje da napreduje, ali će proces:
biti sporiji kod većine ljudi,
zahtevati precizniji pristup,
imati ograničenja u snazi i performansama, posebno kod napornih treninga.
Dakle – možeš? Možeš.
Ali…
Ako očekuješ isti osećaj na treningu, brzu pumpu i stalno napredovanje u kilaži – možda ćeš biti razočaran.
Za one koji znaju zašto to rade i kako da to sprovedu – ovaj pristup može imati smisla.
Ovakav pristup – izgradnja mišićne mase uz minimalan unos ugljenih hidrata – nije univerzalan. Ali u određenim slučajevima može imati smisla i doneti rezultate, posebno kada postoji dobar razlog za izbegavanje UH.
1. Vežbači sa viškom telesne masti
Ako si u fazi kada želiš da dobiješ mišićnu masu, ali istovremeno želiš da izbegneš dalje gojenje, ovaj pristup može pomoći. Kod osoba sa višim procentom masti, telo često ima dovoljno sopstvenih energetskih rezervi koje može da koristi čak i tokom treninga. Dodavanje velikih količina ugljenih hidrata u tom trenutku može napraviti više štete nego koristi.
2. Ljudi koji teško podnose ugljene hidrate
Postoje osobe koje nakon unosa UH osećaju umor, nadimanje, nagle oscilacije u energiji i raspoloženju. Neki imaju insulinsku rezistenciju, dok drugi jednostavno ne funkcionišu dobro na visokom unosu UH. U takvim slučajevima, ishrana bazirana na mastima i proteinima može doneti stabilniju energiju i bolji subjektivni osećaj, pa čak i napredak – ako je pravilno isplanirana.
3. Keto-adaptirani vežbači
Osobe koje su duže vreme na keto dijeti i prošle su kroz fazu adaptacije, mogu uspešno trenirati i napredovati bez ugljenih hidrata. Njihov organizam je efikasniji u korišćenju masti kao goriva, što im omogućava da održe intenzitet treninga, pod uslovom da unos kalorija i proteina zadovoljava potrebe za oporavkom.
Naravno, ovakav pristup nije optimalan za svakoga. Većina vežbača ipak napreduje bolje uz umeren ili visok unos ugljenih hidrata – ali postoje i izuzeci. U nastavku sledi kako izgleda ishrana kada se odlučiš za „low carb“ masu.
Ako iz ishrane uklanjaš ugljene hidrate, a i dalje želiš da dobiješ mišićnu masu, neophodno je da sve ostalo bude precizno urađeno – jer sada igraš bez najpristupačnijeg izvora energije.
Prva stvar na koju moraš da obratiš pažnju jeste ukupan unos kalorija. Pošto UH izbacuješ, glavni izvor energije postaju masti, a proteini ostaju ključni za oporavak i izgradnju mišića. Bez dovoljno kalorija, tvoje telo jednostavno neće imati „građu“ za rast – bez obzira na to koliko treniraš.
Šta jedeš?
Proteini:
– jaja, crveno i belo meso, riba, whey protein, punomasni sir, grčki jogurt
Masti:
– maslinovo ulje, avokado, bademi, orasi, kokosovo ulje, maslac, masne ribe (losos, skuša)
Povrće (s niskim udelom UH):
– tikvice, brokoli, karfiol, spanać, krastavac
Primer obroka:
– Jaja sa avokadom i slaninom za doručak
– Grilovana piletina sa brokolijem i maslinovim uljem za ručak
– Losos pečen u puteru sa spanaćem za večeru
– Šejk od whey proteina sa bademovim mlekom između obroka
Koliko kalorija treba da unosiš?
Pošto su masti kaloričnije (1g = 9 kcal), lakše je dostići kalorijski suficit. Međutim, osećaj sitosti može biti zavaravajuć – često misliš da si uneo dovoljno, a zapravo si i dalje u deficitu.
Koristi TDEE kalkulator da izračunaš svoj dnevni unos za masu, i zatim pravi plan koji ćeš moći da pratiš – makar okvirno.
Šta je najvažnije?
Dovoljno kalorija
Dovoljno proteina (1.6–2.2 g po kg telesne mase)
Dobar balans masti (zasićene, nezasićene, omega-3)
Fokus na kvalitetne izvore, bez „praznih kalorija“
Mnogi koji pokušaju ovakav pristup brzo odustanu – ne zato što ne funkcioniše, već zato što naprave ključne greške koje sabotiraju rezultate. Ako znaš na šta da obratiš pažnju, lakše ćeš ostati na pravom putu.
❌ 1. Premalo kalorija
Pošto masti jako zasite, lako je da pomisliš da si uneo dovoljno – iako si zapravo i dalje u kalorijskom deficitu.
Bez viška kalorija, tvoje telo nema „materijal“ za izgradnju mišićnog tkiva.
❌ 2. Strah od masti
Neki ljudi svesno izbacuju ugljene hidrate, ali onda nesvesno unose premalo masti – jer su godinama učeni da su „nezdrave“. Rezultat: umor, pad energije, gubitak snage i loš oporavak.
❌ 3. Nedovoljno vlakana i mikronutrijenata
Iako izbacuješ hleb i testeninu, ne bi trebalo da izbaciš i povrće. Nizak unos vlakana može dovesti do problema sa varenjem, nadimanjem i osećaja težine.
❌ 4. Gubitak snage na treningu
Bez glikogena (koji dolazi iz UH), mnogi osećaju pad performansi – naročito kod teških treninga snage ili višesatne fizičke aktivnosti.
➡ Rešenje: telo se može adaptirati, ali taj proces traje 2–4 nedelje. Ako je pad prejak, razmisli o kontrolisanom unosu UH oko treninga (carb cycling).
❌ 5. Nedovoljna hidratacija i elektroliti
Low-carb dijete često izazivaju pojačano izlučivanje vode i elektrolita – što može izazvati umor, grčeve i glavobolje.
Iako većina istraživanja o mišićnoj masi koristi dijete sa umerenim ili visokim unosom ugljenih hidrata, postoje i studije koje pokazuju da je moguće napredovati i bez njih – uz određene uslove.
Jedno istraživanje objavljeno u Journal of Strength and Conditioning Research pokazalo je da su vežbači koji su bili na keto dijeti uspeli da održe ili čak povećaju mišićnu masu u periodu od 8 nedelja – pod uslovom da su unosili dovoljno kalorija i proteina. Međutim, većina je prijavila pad performansi u prvim nedeljama, pre nego što su se adaptirali.
Teorijski – moguće. Praktično – izazovno.
U praksi, vežbači na niskom unosu UH mogu izgraditi mišiće, ali obično sporije. Zašto?
Pad glikogena znači manje energije na treningu
Manje insulina = slabija sinteza proteina nakon treninga
Teže je jesti dovoljno kada nemaš „pomoć“ iz ugljenih hidrata
Kod nekih ljudi to funkcioniše – naročito kod onih koji dolaze sa viškom masti, slabim odgovorom na UH, ili koji bolje funkcionišu mentalno i fizički na mastima. Kod drugih, jednostavno ne daje dobre rezultate i stvara osećaj frustracije, umora i stagnacije.
Zaključak je jednostavan: telo može, ali pitanje je da li treba.
Ako ti ovaj pristup pomaže da se osećaš bolje, imaš stabilniju energiju i manje sala – možeš ostati pri njemu.
Ako ti trening trpi, napredak stagnira i ne unosiš dovoljno – možda nije za tebe.
Dobijanje mišićne mase bez ugljenih hidrata je moguće, ali zahteva više planiranja, pažljiv izbor namirnica i realna očekivanja. Ako ti ovaj pristup odgovara – ako se osećaš bolje, imaš stabilniju energiju i lakše kontrolišeš telesnu masu – nema razloga da ga ne koristiš.
Međutim, ako primetiš da ti opada snaga, da ti treninzi nisu na nivou, ili da jednostavno ne uspevaš da uneseš dovoljno kalorija, možda je vreme da razmisliš o umerenijem pristupu – ili da ubaciš ugljene hidrate oko treninga.
Na kraju, najvažnije je da tvoj plan ishrane podržava tvoj napredak, oporavak i osećaj energije – bez obzira na to da li uključuje pirinač ili ne.
By following these fundamental principles, you can create a balanced and effective training program that aligns with your fitness goals.
© 2025 FitnessHub - Sva prava zadržana